Prošlo je nešto više od godinu dana od velikog potresa koji je pogodio Zagreb i okolicu, te manje od godinu dana još snažnijeg potresa koji je pogodio Sisačko-moslavačku županiju. Oštećeno je više desetaka tisuća objekata, obnova će trajati godinama, a od tada je zabilježeno više tisuća manjih potresa.
Ovo su činjenice nakon potresa, no što je sa zaštitom svoje imovine od istog? Jeste li znali da čak 87% građana Hrvatske živi u vlastitom stanu ili kući? Hrvatska je druga u Europi (iza Rumunjske) po toj statistici. S druge strane, u Hrvatskoj čak 75% građana nema osiguranu svoju imovinu – dakle, samo 25% građana ima neku vrstu osiguranja imovine. Prema statistici Hrvatskog ureda za osiguranje, u civilnom dijelu bilo je osigurano 483 137 rizika od požarnih opasnosti, međutim, samo 106 388 rizika bilo je osigurano od potresa. Bitno je također naglasiti da se navedenih 106 388 rizika odnosi i na civilne i na industrijske rizike, tako da je broj osiguranih zgrada, stanova ili kuća civilnog stanovništva izuzetno mali. Pojednostavljeno, od spomenutih 25% građana koji imaju neku vrstu zaštite kroz osiguranje imovine, samo njih 16% ima ugovoreno osiguranje od potresa. Jednostavno je za izračunati da govorimo o svega 4% građana koji imaju osiguran rizik potresa. Morate se složiti – to je poražavajući podatak.
Kako bi dodatno shvatili značaj tog podatka, važno je napomenuti kako se ukupna šteta od potresa u Zagrebu i okolici procijenjuje na čak 86 milijardi kuna, a da su osiguravajuće kuće do početka rujna 2020. godine isplatile „tek“ 194 milijuna kuna odšteta.
Jedan od glavnih razloga ovih brojki jest da vlada uvriježeno mišljenje kako je osiguranje potresa skupo te da iz tog razloga tako mali broj građana ugovara to pokriće. Istina je da cijene za dodatno osiguranje od potresa u najvećem broju slučajeva ovisi o četiri elementa – vrijednosti imovine koja se osigurava, starosti objekta, zoni izloženosti potresu te postotku ugovorene franšize, odnosno sudjelovanja u šteti. Naime, ugovaranjem franšize ili, preciznije, sudjelovanjem u pokrivanju troškova štete s dva, pet ili deset posto, moguće je sniziti cijenu osiguranja. Pritom je potrebno voditi računa ugovara li se franšiza u odnosu na osiguranu svotu oštećenog ili uništenog predmeta osiguranja ili u odnosu na iznos nastale štete. To je ukratko način na koji mi osiguratelji, u svom osigurateljnom žargonu, uz nadopunu da zbog nemogućnosti predviđanja samog nastupanja događaja, potencijalno katastrofalnih materijalnih posljedica, te svih spomenutih elemenata i naravno reosiguranja, objašnjavamo formiranje cijene našim klijentima.
Postavlja se pitanje – kako promijeniti ove poražavajuće brojke? Možda da klijentima objasnimo kako je za jedan stan od 80 m2 u Zagrebu, koji izgrađen nakon 1964. godine, gdje je građevinski dio obračunat sa 4.000 kn po m2, a stvari kućanstva po 2.000 kn po m2 u Medium varijanti našeg paketa osiguranja imovine, s poplavom, potresom bez franšize te svim silnim dodatnim i dopunskim pokrićima, za siguranje potrebno izdvojiti nešto više od 1.300 kn godišnje. Samo za usporedbu, za osobni automobil vrijednosti od 320.000 kn, osiguranje od auto kaska platiti ćete najmanje 7.500 kn godišnje.
Upravo je tema nedovoljnog osiguranja imovine, odnosno slabe razvijenosti kulture građana o njoj, bolna točka za osiguratelje. Nedavni potresi pokazali su kako se osiguranje imovine nameće kao nužno, ali još ne dopire do građana. Kultura osiguranja u Hrvatskoj je na vrlo niskim granama, pri čemu se ono često shvaća kao trošak, a ne kao ulaganje u zaštitu i sigurnost.
Nakon spomenutih postotaka i brojki, ima li prostora da ne pričamo o samo 4% građana sa osiguranim rizikom od potresa, već da ih bude puno, puno više? Vjerujemo da ima.
*Podaci u tekstu se odnose na 2021. godinu